Josip Stapić pripada generaciji mladih umjetnika u Bosni i Hercegovini koji svoj profesionalni put grade kroz više različitih oblasti. Kao student treće godine glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Ermina Brave, već sada pokazuje kontinuitet rada i ozbiljan pristup umjetničkom razvoju.
Njegov dosadašnji angažman na teatarskoj sceni uključuje učešće u predstavi „Mekoća“, koja je realizovana u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta u Puli i Sarajevskog ratnog teatra. Ovaj projekat donio mu je priliku da radi sa iskusnim glumcima i autorima, što je za mladog umjetnika od posebnog značaja.
Predstava „Mekoća“ bavi se temama koje nadilaze klasičan dramski okvir. Kroz koncept nježnosti kao umjetničkog i društvenog stava, otvara pitanja identiteta, ranjivosti i savremenog razumijevanja muškosti. U takvom okruženju, Stapić ostvaruje ulogu najmlađeg brata, kroz koju učestvuje u izgradnji slojevitog scenskog odnosa među likovima.
Iskustvo rada na ovom projektu pokazalo se kao važan korak u njegovom razvoju. Saradnja sa starijim kolegama omogućila mu je da se dodatno oslobodi u procesu rada, ali i da kroz direktan kontakt uči o profesionalnim standardima koji oblikuju savremeni teatar. Takav pristup radu često predstavlja ključnu razliku između formalnog obrazovanja i stvarnog scenskog iskustva.
Reakcije publike na predstavu bile su pozitivne, kako na premijeri u Puli, tako i tokom izvođenja u Sarajevu. Upravo taj kontakt s publikom, koji dolazi nakon dugog procesa pripreme, jedan je od važnijih aspekata svakog glumačkog angažmana. On ne služi samo kao potvrda rada, nego i kao prostor za daljnje razumijevanje vlastite izvedbe.
Stapićev odnos prema glumi razvijao se kroz dugogodišnje iskustvo. Još od ranog djetinjstva bio je uključen u rad škole glume, gdje je učestvovao u predstavama i kratkim filmovima. Takav kontinuitet omogućio mu je da kroz godine postepeno gradi svoj pristup, bez naglih prelaza i improvizovanih odluka.
Osim rada u teatru, njegov umjetnički izraz proširen je i kroz muziku. Već nekoliko godina aktivno svira gitaru i član je benda Shizif. Ova dimenzija njegovog rada ne predstavlja odvojenu aktivnost, nego dodatni prostor izražavanja koji utiče i na njegov scenski nastup. Muzika, u tom smislu, doprinosi osjećaju ritma i dinamike koji su važni i u glumi.
Ipak, iako balansira između ove dvije oblasti, njegov profesionalni fokus ostaje na glumi. Studij na Akademiji i angažmani na predstavama jasno usmjeravaju njegov dalji razvoj u tom pravcu. Muzika ostaje važan dio njegovog identiteta, ali ne preuzima centralnu ulogu u njegovim budućim planovima.
U kontekstu savremene umjetničke scene, ovakav pristup nije neuobičajen. Sve veći broj mladih umjetnika djeluje u više oblasti, nastojeći pronaći vlastiti izraz kroz kombinovanje različitih iskustava. Stapić se uklapa u tu generaciju, ali istovremeno zadržava jasnu orijentaciju prema profesionalnom razvoju.
Njegov dosadašnji rad pokazuje spremnost za učenje i otvorenost prema različitim projektima. Takav pristup često je presudan u ranim fazama karijere, jer omogućava sticanje iskustva koje kasnije oblikuje stabilniji umjetnički pravac.
Iako se nalazi na početku svog profesionalnog puta, jasno je da Josip Stapić već gradi temelje za dalji razvoj. Kroz rad na predstavama, saradnju s iskusnim kolegama i paralelno bavljenje muzikom, on oblikuje prostor u kojem će se njegov umjetnički identitet dalje razvijati.
