Dok se Sarajevo priprema za novo izdanje Bookstan festivala, o kojem smo već pisali, odlučili smo zaviriti i iza same programske najave te festivalu, koji je mnogo više od samog programa, posvetiti prostor kakav zaslužuje. Tim povodom razgovarali smo sa izvršnom direktoricom festivala Lamijom Milišić, koja nam je približila kako se Bookstan razvijao tokom godina, kakvo mjesto zauzima na kulturnoj mapi Sarajeva i regije te zbog čega književni festivali i dalje predstavljaju važna mjesta susreta, razmjene ideja i dijaloga u vremenu kada većinu sadržaja konzumiramo putem ekrana.
Budući da je još od svog osnivanja Bookstan izrastao u jedno od najznačajnijih regionalnih mjesta susreta autora, izdavača i publike, željeli smo saznati kako festival izgleda iz perspektive njegovog organizacijskog tima, šta je bila inspiracija ovogodišnje teme, ali i šta posjetioci mogu očekivati ove godine.
„Gluho doba“ kao slika savremenog svijeta
Ovogodišnji Bookstan održava se pod temom „Gluho doba“, pojmom koji na prvi pogled djeluje poznato i svakodnevno, ali koji u festivalskom kontekstu dobija mnogo šire značenje. Kako objašnjava izvršna direktorica festivala Lamija Milišić, inspiracija je potekla iz izraza koji se često koristi za kasne noćne sate, vrijeme u kojem prešutno vrijede drugačija pravila i kada društvo nerijetko odlučuje da zažmiri na određena dešavanja i pojave.
“Tema je nastala iz izraza „vraćati se kući u gluho doba“, koji koristimo u svakodnevnom govoru. To „gluho doba“ prvobitno označava kasne noćne sate, vrijeme u kom prešutno vrijede neka druga pravila, kada se dešavaju tabuizirane ili zabranjene stvari i kada društvo prešutno odlučuje da na njih „zažmiri“. Upravo me ta ideja zainteresovala – da postoji trenutak u kojem kolektivno pristajemo na šutnju i ignorisanje. U svrhu Bookstanove teme sam taj motiv iskoristila mnogo šire, u smislu jednog kolektivnog osjećaja svijeta koji se bliži ili je već zakoračio preko praga Trećeg svjetskog rata ili političke i kulturne krize na globalnoj razini, što mislim da svi već, čak i godinama, osjećamo.”
Međutim, ovogodišnja tema ne ostaje samo na tom doslovnom značenju. Ona se razvija u promišljanje savremenog trenutka obilježenog političkim krizama, ratovima i osjećajem da živimo u vremenu velikih historijskih prekretnica, poslije kojih, ističe Milišić, ništa više neće biti isto.
“Prisutna je i jedna vrsta ignorancije kad se nađemo u dobu za koje slutimo da je historijski važno, dobu u kom se dešavaju prekretnice poslije kojih ništa neće biti isto, a mi odlučujemo da se oglušimo o etičke narative kojih smo se dosad pridržavali. Da li su to promjene koje su moguće možda jedino sada, u nekom tranzicionom periodu i nikada više? Da li da se, u cilju te tranzicije, oglušimo o naše nasljeđe, bilo književno, nacionalno ili bilo koje drugo? Meni je tu, dakle, bilo važno i pitanje onoga što je izgovoreno i onoga što ostaje neizgovoreno, jer je to u književnosti ključ pripovijedanja. U tom smislu je bilo zamišljeno „gluho doba“ – nešto što jeste proizašlo iz neposrednog iskustva BiH i regije, ali što je istovremeno refleksija jednog globalnog trenutka i svijeta koji može biti gluh na razne načine.”
Više od književnog festivala
Kada govori o prvih deset godina festivala, Milišić posebno naglašava činjenicu da je Bookstan bio prvi međunarodni književni festival u Bosni i Hercegovini. Upravo je to, smatra ona, festivalu od samog početka osiguralo posebno mjesto na kulturnoj sceni zemlje.
“Bookstan je prvi bosanskohercegovački festival u oblasti književnosti koji je međunarodnog obima. Sama ta činjenica mu je u godini osnivanja (2016) dala posebno mjesto u kulturnom životu Sarajeva i BiH. Njegov značaj prepoznale su i vlasti, mada većinom na lokalnom nivou. Tako je od 2019. do 2024. bio uvršten u tzv. „manifestacije od značaja za Grad Sarajevo“, a nakon 2024. taj status je Grad generalno ukinuo.”
Lamija Milišić, koja se festivalskom timu pridružila 2022. godine, ističe da je već pri dolasku prepoznala jasno definisanu viziju Bookstana. Festival je, prema konceptu koji je osmislio književnik Aleksandar Hemon, od samog početka oblikovan motom „No East. No West.“ („Ni Istok, ni Zapad“), koji i danas predstavlja jedno od temeljnih načela njegovog kulturnog djelovanja.
“Taj poseban koncept Bookstana koji je osmislio naš poznati književnik i prijatelj festivala Aleksandar Hemon pod motom „No East. No West.“ („Ni Istok, ni Zapad“), mi je postavljen kao počelo kojim se festival vodi u svom kulturnom radu. Naravno, festival podržava izdavačka kuća Buybook i on je dijelom promidžbenog karaktera i prati recentne izdavačke aktivnosti u BiH i regiji.”
Od samog početka Bookstan je nastojao nadilaziti ulogu klasičnog književnog festivala, stavljajući fokus na društveno i politički relevantne teme koje kroz književnost otvaraju prostor za razgovor o savremenim izazovima. Takav pristup doprinio je tome da danas važi za jedan od najprepoznatljivijih književnih festivala u regiji, gradeći svoj identitet kroz povezivanje knjiga i autora predstavljenih u okviru festivalskog programa. Koliko festival nastoji svojim radom i svojom vizijom izbrisati društvene podjele svjedoči i činjenica je da, kako kaže Milišić, do sada upravo ovom festivalu prisustvovalo preko 500 gostiju.
“Naš festival posvećen je razbijanju globalnih podjela kroz gostovanja autora i autorica krhkih identiteta i manjinskih pripadnosti, istraživanju slobode, fluidnih narativa i kolonijalne historije, propitivanju načina na koje se književni kosmos razvija usred društvenog haosa, kao i mehanizama kroz koje se život i umjetnost međusobno opsjedaju. Do sada smo ugostili preko 500 domaćih, regionalnih i međunarodnih gostiju, i to upravo u Sarajevu – gradu ni na Istoku, ni na Zapadu.”
Književnost nije bijeg od stvarnosti
Kada smo pitali kakva zainteresovanost vlada među publikom i da li je posjećenost festivala u skladu sa očekivanjima, Milšić je kroz brojke iskazala kontinuirano interesovanje publike za festival.
“Naša ukupna godišnja posjećenost je između 2.500 i 3.000 ljudi uživo, a imamo i preko 10.000 pratilaca na društvenim mrežama, koji mogu pratiti prenos festivalskih programa uživo online. Budući da festival održavamo većinom u unutrašnjem dvorištu knjižare Buybook, čiji je kapacitet cca. 100 sjedišta, poprilično smo zadovoljni posjećenošću.”
Uprkos međunarodnom ugledu koji je festival stekao, Milišić smatra da još uvijek postoji prostor za snažniju vidljivost književnosti u javnom prostoru, kao i veću zainteresovanost novinara za prijenos priča koje autori imaju da ispričaju i izvan korica svojih knjiga.
“Što se tiče medijskog praćenja, zahvalni smo Federalnoj televiziji, koja već godinama pravi festivalske dnevne hronike i glavni nam je medijski pokrovitelj, ali i HRT-u čija ekipa emisija „Knjiga ili život“ već niz godina pravi specijalnu emisiju posvećenu Bookstanu, koja se emituje najesen, početkom njihovog programa nakon ljetne pauze. Sarađujemo s još desetak medija u BiH koji prenose naša saopćenja, ali moram priznati da novinari u kulturi velikom većinom nisu pretjerano zainteresovani za investiranje u istraživanje o međunarodnim autorima i autoricama koji nam dolaze na festival, rijetko se javljaju radi intervjua s njima ili specijalnih priloga.”
Posebno ističe da se kulturni sadržaji često predstavljaju kao svojevrsni odmak od svakodnevice, dok je stvarnost zapravo mnogo složenija. Prema njenim riječima, književnost nije bijeg od života nego jedan od načina njegovog razumijevanja. Upravo zbog toga Bookstan nastoji publici približiti autore i teme koje otvaraju pitanja identiteta, društvenih promjena i svijeta u kojem živimo.
„Priče su sastavni dio naših života. Bez priče o životu ne možemo steći nikakvo znanje ili svijest o istom“, poručuje Milišić, naročito onima koji nikada nisu posjetili Bookstan. Ali i sve nas istovremeno navodi da se zapitamo koliko o životu učimo upravo kroz priče, saživljavajući se s iskustvima drugih i kroz književnost razvijajući dublje razumijevanje svijeta koji nas okružuje.
Zaključak
Iz odgovora Lamije Milišić jasno je da Bookstan svoju ulogu odavno ne gradi samo kroz predstavljanje novih knjiga i književnih imena. Tokom deset godina festival je izrastao u prostor susreta različitih glasova, ideja i iskustava, potvrđujući da književnost i dalje ima važnu ulogu u razumijevanju svijeta koji nas okružuje.
Ovogodišnja tema „Gluho doba“ možda najbolje oslikava upravo tu misiju festivala – da otvara pitanja o onome što kao društvo čujemo, ali i o onome što odlučujemo prešutjeti. U vremenu obilježenom krizama, ubrzanim protokom informacija i sve kraćom pažnjom publike, Bookstan podsjeća da su priče mnogo više od razonode. One su način na koji razumijemo prošlost, tumačimo sadašnjost i pokušavamo zamisliti budućnost.
Upravo zato vrijednost ovakvih festivala ne mjeri se samo brojem posjetilaca ili gostujućih autora, nego i prostorom koji stvaraju za razgovor, razmjenu mišljenja i kritičko promišljanje stvarnosti. A čini se da je danas takav prostor potrebniji nego ikada.
Na kraju, zahvaljujemo Lamiji Milišić na izdvojenom vremenu, otvorenom razgovoru i predanosti kojom godinama doprinosi razvoju književne i kulturne scene Bosne i Hercegovine. Kroz svoj rad na Bookstanu, ali i kontinuirano zalaganje za prostor dijaloga, kritičkog promišljanja i susreta različitih perspektiva, Milišić zajedno sa festivalskim timom doprinosi tome da Sarajevo ostane važna tačka književnih i kulturnih susreta u regiji. Nadamo se da će ovogodišnje izdanje festivala privući i novu publiku te još jednom potvrditi značaj koji Bookstan ima na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine.
Vidimo se na Bookstanu.
Da biste se na vrijeme pripremili za festival posjetite oficijelnu Bookstan stranicu (Bookstan), ali i pročitajte naš prethodni članak na ovu temu na Kamo Sutra i spremni iskoristite sve benefite ovogodišnjeg festivala.
