Postoje putovanja koja ne vode kilometrima daleko, nego prema samopouzdanju, prijateljstvu i otkrivanju vlastitog glasa. Postoje putovanja koja mladima otvaraju prostor da kroz umjetnost istražuju sebe, da grade svoj identitet kako bi sutra stupili u svijet oko sebe, ali i na svoj način izrazili ono što često riječima ne znaju. Ponekad i ne mogu.
Upravo takvo putovanje već godinama omogućava škola glume “Mala scena”, koju vodi glumica i pedagoginja Mirna Jogunčić, čiji se rad temelji na emociji i procesu stvaranja prostora prilagođenog svakom polazniku velike škole i Male scene.
Njena najmlađa grupa Kids 16. juna publici je predstavila predstavu “Čarobnjak iz Oza“, podsjećajući da pozorište za djecu može biti mnogo više od vannastavne aktivnosti.
Mala scena – mjesto gdje djeca uče vjerovati sebi
Kroz improvizacije, scenski pokret, govor, rad na tekstu i zajedničko stvaranje predstava, polaznici Male scene ne usvajaju samo osnove glume. Oni razvijaju sebe, grade svoje samopouzdanje, uče izražavati emocije na neki sebi svojstven način. Ali uče se i velikim životnim stvarima, poput međusobnog povjerenja, slobode izražavanja i osjećaja pripadnosti kroz zajednički rad za koji istovremeno uče i preuzimati odgovornost.
U svijetu koji često od djece traži da budu brža, uspješnija i glasnija, rijetki su prostori u kojima je dovoljno samo biti svoj. Biti autentičan i odan sebi. Pozornica tada postaje mnogo više od mjesta za predstavu, ona postaje prostor u kojem dijete može biti viđeno, saslušano i prihvaćeno upravo onakvo kakvo jeste.
Osnivačica škole Mirna Jogunčić više puta je isticala da joj je cilj da djeca zavole pozorište, upoznaju proces nastanka predstave i odrastu u publiku koja će se pozorištu vraćati i u odrasloj dobi. Prema njenom pristupu, pozornica nije rezervisan samo za buduće profesionalne glumce, nego za svako dijete koje želi pronaći siguran prostor za kreativno izražavanje.
„Čarobnjak iz Oza“ kao priča o odrastanju
Predstava “Čarobnjak iz Oza”, izvedena 16. juna u produkciji Kids grupe Male scene, pokazala je koliko pozorište može biti snažan alat odrastanja. Ali i prenijela pouku koju ova, kako ju je i sam autor nazvao, moderna bajka nosi u sebi. Da je zauvijek sve, isključivo i samo, u nama.
Sve ono čemu se divimo, sve ono što posmatramo i sve ono što želimo osjetiti, već nosimo u sebi, ali je potrebno biti odvažan i to potražiti tamo gdje jedino zauvijek imamo pristup. Dok ljepotu ne prepoznamo u vlastitoj nutrini, teško ćemo je istinski pronaći i izvan sebe. Dok sreću i ispunjenost ne otkrijemo u vlastitom srcu, nikada ih nećemo otkriti ni u onom tuđem.
Na nama je da biramo kako ćemo živjeti, kroz koju ćemo prizmu posmatrati svijet i čime ćemo ispunjavati vlastiti unutrašnji prostor. Jer sve ono što njegujemo u sebi, prije ili kasnije, manifestovat će se i izvan nas, predstavljajući nas upravo onakvima kakvi smo mi birali da budemo.
Radnja bajke “Čarobnjak iz Oza” prati glavnu junakinju priče, djevojčicu Dorothy i njezinu pratnju na putu – Plašljivi Lav, Limeni Drvosječa i Strašilo, koji su otjelovljenje tri izrazito vrijedne ljudske osobine kao što su hrabrost, mudrost i osjećajnost. Tu su i vještice, one dobre koje predstavljaju sile Dobra i zle koje su predvodnice sila Zla.
A ovom predstavom, mladi glumci Male scene prenijeli su upravo poruku koju smo rekli da čini okosnicu priče “Čarobnjak iz Oza”, pokazujući ne samo glumački talenat, nego i međusobnu povezanost, disciplinu i radost zajedničkog stvaranja.
Jer u utorak su polaznici „Male scene“ na pozornici bili jedno tijelo, jedan glas i jedna emocija, dok je publika u tišini pratila svaki njihov korak, dišući sa njima kao da pripada istoj priči.
Djeca najbolje govore zašto je pozorište važno
Da gluma za djecu predstavlja mnogo više od hobija, najbolje potvrđuju sami polaznici Male scene. Njihova svjedočanstva govore u prilog činjenici da škola uspijeva ostvariti svoju misiju, djeci približiti pozorište, osnažiti ih da govore vlastitim glasom i stvoriti prostor gdje se osjećaju slobodnim i kojem će se vraćati ne samo kao polaznici, nego i kao zaljubljenici u pozorišnu umjetnost. I to su svojim nastupom i izvedom predstave “Čarobnjak iz Oza” i dokazali, budući da je na sceni svako dijete ostavilo dio sebe, a publici prenijelo radost i snagu koju osjećaju tamo gdje su najslobodniji.
Neki od njih ističu da se upravo na sceni osjećaju najslobodnije, drugi kažu da im gluma pomaže da prevladaju tremu i svakodnevni stres, dok treći naglašavaju da su kroz pozorište naučili lakše iskazivati emocije i vjerovati vlastitim sposobnostima.
Takva iskustva potvrđuju da pozornica može postati mjesto ličnog rasta, prijateljstva i pripadnosti, neprocjenljivih vrijednosti koje ostaju i nakon što se završi posljednji aplauz i naklon onima koji prepoznaju slobodu i radost koju djeca nose u sebi.
A, u svom razgovoru za Dnevni avaz Mirna Jogunčić pokazuje da „Mala scena“ nije samo škola glume, već mjesto na kojem djeca uče vjerovati sebi, zavoljeti pozorište i otkriti da njihov glas zaslužuje biti viđen i saslušan.
A ova djeca su i ljubav i samopouzdanje, koje inače nose u sebi, uspjeli na adekvatan način prenijeti i kroz predstavu koju su odigrali.
Put od žutih ciglica završava vjerom u vlastiti glas
Predstava “Čarobnjak iz Oza” nije bila tek završna produkcija jedne sezone rada, već potvrda filozofije i vizije koju Mirna Jogunčić godinama strpljivo i predano gradi u Maloj sceni, sa ciljem da pozorište može biti prostor u kojem djeca odrastaju, uče voljeti sebe i druge te otkrivaju snagu vlastitog glasa.
U vremenu u kojem se djetinjstvo sve češće odvija iza ekrana, a pažnju oblikuju brzi sadržaji i kratkotrajni utisci, ovakvi umjetnički prostori podsjećaju na ono najvažnije što čovjek posjeduje, što nam je nadohvat ruke, a koje lako zanemari njegovati i odrasli čovjek, ali i dijete. Susret, zajedništvo, igru, maštu i slobodu da bude ono što jeste. Jer put od žutih ciglica ne vodi uvijek u daleku zemlju Oz.
Ponekad vodi do pozornice na kojoj dijete prvi put stane pred publiku bez straha, izgovori svoju repliku sigurno u sebe, shvatajući da su hrabrost, srce i mudrost za kojima je tragalo sve vrijeme bili u njemu samom. A upravo u tome i leži najveća čarolija pozorišta – ono ne stvara samo predstave, već gradi i odgaja djecu koja odrastaju vjerujući da imaju pravo biti viđena, saslušana i prihvaćena. Pozorište od djece gradi identitet sigurne i slobodne osobe.
Pa budimo poput junaka iz priče “Čarobnjak iz Oza”, koji nas uče da svi mi možemo činiti svakodnevna mala čuda, koja nemaju ni mjeru niti granicu, jer od malih stvari se život i sastoji. I uz sve to naučiti dijeliti i biti dio zajednice, budući da se istinski smisao života može pronaći upravo i kroz zajedništvo i ljubav sa drugima.
Sa Kamo Sutra nastavite da pratite priče koje nose vlastitu vrijednost i imaju svoj identitet.
I pogledajte na našem prethodnom postu na ovu temu, ko je sve bio dio scene i prenio nam priču “Čarobnjak iz Oza”.
A ukoliko Vas zanima raspored koji “Mala scena” ima za svaki uzrast po grupama, isti možete pronaći i na stranici icikum.ba
