Safet Isović – koncert posvećen 90. godišnjici njegovog rođenja zatvorio je ovogodišnje Baščaršijske noći. Bila je to večer u kojoj se kroz pjesmu, sjećanje i emociju govorilo o čovjeku čiji je glas postao dio identiteta Bosne i Hercegovine.
“Neki gradovi svoju dušu čuvaju u knjigama. Sarajevo je čuva u pjesmi.”
U onoj tišini prije prvog stiha, u melodiji koja podsjeti na neko davno vrijeme, u glasu koji istovremeno nosi i radost i tugu. Takva je sevdalinka – više od muzike, više od pjesme. Ona je način na koji jedan narod pamti svoje ulice, svoje ljude i svoje emocije.
Zato završnica ovogodišnjih Baščaršijskih noći nije bila samo posljednja festivalska večer. Bila je susret Sarajeva s jednim od glasova koji su obilježili njegovu kulturnu historiju.
Povodom 90. godišnjice rođenja Safeta Isovića, Centralna pozornica kod Vijećnice ispunila se pjesmom, sjećanjem i zahvalnošću prema umjetniku koji je svojim glasom sačuvao i približio svijetu ono najvrjednije iz bosanske muzičke tradicije.
Koncert “Za dušu i sjećanje – Safet Isović”, koji su organizovali Fondacija SEVDAH i JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo, bio je završni pečat ovogodišnjeg festivala – baš onakav kakav ovakva manifestacija zaslužuje.
Jer neke vrijednosti ne završavaju posljednjom pjesmom.
One tek tada nastavljaju živjeti.
Sevdalinka Safeta Isovića – kulturno blago koje traje
Safet Isović nije bio samo interpretator sevdalinke.
Bio je njen čuvar i jedan od njenih najvećih ambasadora.
Njegov glas nosio je stoljetne priče o ljubavi, čežnji, gradu, ljudima i životu. U njegovoj interpretaciji sevdalinka nije ostala zarobljena u prošlosti – nastavila je živjeti.
Na početku večeri govorilo se upravo o toj njegovoj ulozi – o čovjeku koji je čuvao kulturološko blago koje se zove bosanska sevdalinka.
Kako je istaknuto, Isović je svojom umjetnošću vraćao sevdalinci onu izvornu snagu i svježinu. Gradimir Gojer opisao ga je kao umjetnika koji “rekreira stoljetni značaj narodnosno-ljubavnog zova” i koji je “visine svog pjevanja zavještao unutrašnjoj izvornoj svježini sevdalinke“.
Zbog toga je Safet Isović ostao poznat kao alkemičar sevdaha.
Kao Sajo Nacionale.
Safet Isović: “Moje su oči uvijek željne Sarajeva”
Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri nije došao s pozornice, nego s filmskog platna.
Kroz arhivski snimak publici se ponovo obratio Safet Isović, govoreći o gradu koji je nosio u srcu gdje god da je bio.
“Sarajevo je čudan grad. Grad voda, ljepota, zelenila, dobrih ljudi, lijepe omladine. I ko ne osjeti tu čežnju za Sarajevom kada je u Sarajevu, ne treba je osjećati ni u Americi.”
A onda riječi koje su, čini se, zauvijek ostale vezane za njegovo ime:
“Moje su oči uvijek željne Sarajeva.”
U tom trenutku činilo se da više niko ne sluša arhivski snimak. Slušalo se Sarajevo kroz glas čovjeka koji ga je nosio sa sobom gdje god je pjevao.
Čovjek iza velikog glasa
Arhivski snimci nisu publici vratili samo Safetov glas, nego i njegova razmišljanja o životu, muzici i putu koji ga je oblikovao.
U razgovoru s Ismetom Dervoz prisjetio se svojih početaka u Akademskom kulturno-umjetničkom društvu sarajevskih studenata, govorio o zahvalnosti, o muzici i pjesmama koje je, kako je znao reći, “lakše pjevati nego slušati“.
Safet Isović je govorio jednostavno, bez velikih riječi.
Baš kao što je i pjevao.
Akademik Mile Stojić podsjetio je na značaj koji je Safet Isović imao za afirmaciju sevdalinke, ističući kako bi Sarajevo trebalo trajno obilježiti njegovo mjesto u historiji grada.
Neki umjetnici ostave velike pjesme. Rijetki ostave trag po kojem jedan grad prepoznaje dio sebe.
A postoje oni koji postanu dio identiteta jednog prostora.
Sevdalinka koja pripada budućnosti
Iako zbog spleta okolnosti nije mogao prisustvovati koncertu, Safetov sin, pjesnik Benjamin Isović, bio je dio večeri kroz pismo koje je upućeno publici.
Prisjetio se da bi njegov otac bio sretan vidjeti ljude okupljene ispod Alifakovca, odakle se razlijeva Sarajevo, uz pjesmu koja i danas spaja generacije.
U pismu je poručio da sevdalinka ostaje “živa i žilava ostavština i plemenita esencija našeg bosanskohercegovačkog bića“, podsjećajući i na misao da je “njegovanje vlastite kulture i tradicije jedna od prvih barikada slobode.“
Te riječi nadilaze jednu koncertnu večer.
One podsjećaju da se kulturno naslijeđe ne čuva samo zapisima ili sjećanjem, nego ljudima koji mu se iznova vraćaju i koji ga svojim glasom, riječima i ljubavlju prenose generacijama koje dolaze.
Večer koja je zatvorila festival onako kako treba
Na pozornici su se smjenjivali Hanka Paldum, Rizo Hamidović i brojni drugi interpretatori koji već decenijama čuvaju sevdalinku, zajedno s mlađom generacijom izvođača koja ovom naslijeđu daje novi život.
Bila je to večer u kojoj se jasno vidjelo da se sevdalinka ne čuva samo sjećanjem na njene velikane, nego i glasovima onih koji je danas pjevaju i prenose novim generacijama.
Svako je donio svoj glas.
Ali cijele večeri osjećalo se prisustvo jednog čovjeka.
Safeta Isovića.
Jer ono što je Safet Isović ostavio nije stalo s posljednjim otpjevanim stihom. Nastavlja živjeti u svakom novom izvođenju, u svakom slušaocu koji zastane da je osjeti i u svakom mladom glasu koji joj daje novi život.
Završnica ovogodišnjih Baščaršijskih noći
Baščaršijske noći ove su godine zatvorene onako kako i priliči festivalu koji već decenijama oblikuje kulturni život Sarajeva – večeri posvećenoj umjetniku čiji glas nije obilježio samo historiju sevdalinke, nego i kulturni identitet Bosne i Hercegovine.
U vremenu u kojem se tradicija često podrazumijeva, ovakvi programi podsjećaju da se kulturno naslijeđe ne čuva samo uspomenama. Ono živi onda kada ga iznova oživljavamo, kada ga dijelimo s novim generacijama i kada mu stvaramo prostor da ostane dio naše svakodnevice.
Upravo zato uloga JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo nadilazi organizaciju pojedinačnih događaja. Kroz programe poput Baščaršijskih noći, ova ustanova godinama čuva, promoviše i iznova predstavlja bogatstvo bosanskohercegovačke kulture, pretvarajući Sarajevo u mjesto susreta umjetnika, publike i posjetilaca iz Bosne i Hercegovine i svijeta. Takvi susreti nisu važni samo zbog jedne večeri ili jednog festivala – oni stvaraju uspomene, jačaju kulturni identitet grada i potvrđuju da je kultura jedan od njegovih najprepoznatljivijih jezika.
Safet Isović ostavio je mnogo više od bezvremenskih pjesama. Ostavio je način na koji se sevdalinka osjeća, razumije i prenosi. A dok god bude večeri poput ove, u kojima se pjesma dijeli iskreno i s poštovanjem prema onima koji su je sačuvali, njegov glas nastavit će živjeti – ne samo u sjećanju, nego i u svakom novom susretu Sarajeva s vlastitom kulturom.
Pratite priče koje čuvaju našu kulturu
Pratite priče koje čuvaju našu kulturu.
Ovakve večeri podsjećaju nas da kultura nije samo ono što se događa na pozornici. Ona živi kroz umjetnike koji je stvaraju, institucije koje joj daju prostor i ljude koji joj se iznova vraćaju.
Rad JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo pokazuje koliko su važni programi koji čuvaju i predstavljaju kulturnu scenu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, povezujući umjetnike, publiku i posjetioce iz zemlje i svijeta.
Nove priče o kulturi, ljudima i mjestima Bosne i Hercegovine donosi Kamo Sutra – platforma koja povezuje ljude s naslijeđem koje nas oblikuje.
Jer kultura ne ostaje živa sama od sebe. Živa je onda kada joj se vraćamo, kada o njoj govorimo i kada je prenosimo dalje.
