Kulturna mjesta Sarajeva i vrijeme kada se za projekcije čekalo u redu, kada su koncerti i predstave bili ritual, a pojedina mjesta u Sarajevu nosila posebnu vrstu gradske energije. Postojalo je vrijeme kada se izlazak nije dogovarao porukom “gdje ćemo?”, nego se već unaprijed znalo i imalo isplanirano. Kino, Dom mladih, koncert u Skenderiji ili predstava nakon koje se satima raspravljalo uz kafu.
Nekada je bilo dovoljno reći: „Vidimo se kod Skenderije“, „Ima film u Imperijalu“ ili „Poslije predstave idemo na kafu“. Sarajevo je imalo svoje kulturne rituale – mjesta na kojima se nije samo gledao koncert ili film, nego živio grad.
Kulturna mjesta koja bude uspomene
U tim prostorima odrastale su generacije, sklapala prijateljstva, vodili beskrajni razgovori koji su trajali mnogo duže od samih predstava, filmova ili koncerata i, ono najbitnije, stvarale uspomene koje vrijeme nije uspjelo izbrisati. Neka mjesta nisu bila važna samo zbog onoga što se na njima dešavalo, nego zbog osjećaja koji su nosila – uzbuđenje prije početka projekcije, gužve pred koncert ili ritualna kafa nakon predstave.
Danas neka od tih mjesta još stoje, promijenjena i tiša nego nekad, dok su druga ostala samo trag u kolektivnom sjećanju grada.
I dok jedni prolaze pored njih ne sluteći kakve su se priče tu nekada pričale, drugi se iznova, nailazeći na kulturna mjesta, susreću sa sobom – sa uspomenama, emocijama i jednim Sarajevom koje možda više nije isto, ali još uvijek živi u njima.
Živi u pričama Sarajlija u čijim srcima ta kulturna mjesta još uvijek imaju posebno mjesto – kao podsjetnik na vrijeme kada je kultura bila dio svakodnevnog ritma grada, a odlazak u kino, teatar ili koncert događaj koji se dugo pamtio.
Kino Imperijal – mjesto prvih filmova i prvih izlazaka
Prije multipleksa i online platformi, Sarajevo je živjelo kulturu kvartovskih kina. Imperijal, Sutjeska, Radnik, Partizan — svako je imalo svoju publiku, svoju ulicu i svoje uspomene. Svako je imalo svoju posebnu priču.
Kada se navode kulturna mjesta koja bude posebnu nostalgiju, onda se među prvima spomene kino. A, ako postoji ono koje se izdvajalo po posjećenosti i uspomenama koje su nastajale upravo u njegovim salama, onda je to Imperijal. Jedno od najstarijih sarajevskih kina, prvobitno otvoreno kao kino Romanija, bilo je mjesto kroz koje su prošle generacije Sarajlija. Za mnoge generacije to nije bilo samo mjesto gledanja filmova, nego dio gradske svakodnevice – mjesto sastanaka, prvih izlazaka i spontanih dogovora koji su često počinjali rečenicom: „Vidimo se kod Imperijala“.
Smješten u samom srcu grada, godinama je bio jedna od važnih tačaka sarajevskog kulturnog života. Redovi za karte, miris kokica, filmske premijere i osjećaj da odlazak u kino predstavlja poseban događaj – sve je to dio sjećanja koje brojne Sarajlije i danas vežu za ovaj prostor.
Imperijal je imao onu rijetku sposobnost da okuplja različite generacije: od školaraca i studenata do porodica i zaljubljenih parova, tako da ga mnogi pamte upravo po vikend projekcijama, školskim izlascima ili prvim dejtovima. Međutim, kako to obično biva, spletom različitih situacija i događanja, ali i društvenog nemara, neka od najljepših i prvih kultnih mjesta jednostavno nestanu. I tako je, godinama naše kino Imperijal stajalo zatvoreno i zapušteno, gaseći se tiho i prije bilo kakvih pokušaja revitalizacije prostora kroz novi koncept.
Nekada se ovdje dolazilo zbog filma, druženja i posebnog osjećaja koji je nosio odlazak u kino. Danas mnogi prolaze pored zgrade ne sluteći šta je ovaj prostor nekada značio Sarajevu, niti kakve uspomene i priče još uvijek čuva među svojim zidovima.
Kino Radnik i kino Partizan – kina iz komšiluka
Nije bilo glamurozno, ali je bilo “naše”. Kino Radnik pripadalo je onim gradskim prostorima gdje je kultura bila svakodnevna, dostupna i bliska. Danas ga mlađe generacije uglavnom poznaju samo po pričama roditelja i starijih komšija. U vrijeme kada je Sarajevo imalo više od deset aktivnih kina, ovakvi prostori bili su dio svakodnevice. A, prema pričama nama bliskih komšija koji su živjeli mnogo drugačiji život nego mi danas, kino Radnik bilo je jedno od najposjećenijih na spisku “kulturna mjesta” zbog raznolikosti sadržaja koji je okupljao publiku različitih generacija, a projekcije su često prolazile pred salama ispunjenim do posljednjeg mjesta.
Sa druge strane, za mnoge Sarajlije, posebno one koje su odrastale na Grbavici i u okolnim naseljima, Kino Partizan bilo je mnogo više od mjesta za gledanje filmova. Kao i brojna kvartovska kina nekadašnjeg Sarajeva, imalo je posebnu atmosferu – onu u kojoj se odlazak na projekciju planirao unaprijed, a filmovi gledali kao mali događaj sedmice.
Nije nosilo glamur velikih gradskih kina, ali je imalo ono što se danas teško može rekreirati – osjećaj bliskosti i pripadnosti komšiluku. Generacije pamte vikend projekcije, školska druženja i prve samostalne odlaske u kino.
Danas, kada je kultura gledanja filmova uglavnom preseljena u multiplekse i streaming platforme, kulturna mjesta poput Kina Partizan ostaju podsjetnik na vrijeme kada je kino bilo mnogo više od same projekcije – bilo je mjesto susreta i dio svakodnevnog života grada.
Pitamo se:
Da li smo izgubili naviku odlaska u lokalna kina? Da li smo općenito izgubili naviku redovnog odlaska u kino?
Kino Sutjeska – veliko ime koje je utihnulo
Među sarajevskim kinima koja i danas bude snažnu nostalgiju posebno mjesto zauzima Kino Sutjeska. Smješteno u jednom od gradskih naselja i godinama prepoznatljivo kao važno mjesto okupljanja, ovo kino nije bilo tek prostor za gledanje filmskih projekcija – bilo je dio svakodnevice brojnih Sarajlija, mjesto susreta, izlazaka i malih rituala koji su obilježavali sedmicu. Mnogima je upravo kino Sutjeska predstavljalo početak kojem se nikada nije nadzirao kraj, već samo put i osjećaj.
Za mnoge je odlazak u Kino Sutjeska predstavljao poseban događaj. Projekcije su se planirale unaprijed, rasporedi filmova pažljivo pratili, a vikendi često podrazumijevali upravo odlazak u kino. Sutjeska je okupljala različite generacije – od porodica koje su vikendima dolazile zajedno, preko tinejdžera kojima je kino bilo mjesto druženja, do zaljubljenih parova kojima je upravo odlazak na projekciju bio jedan od omiljenih načina provođenja vremena. Za mnoge sarajevske generacije, Kino Sutjeska nije bilo samo zgrada niti još jedno ime na kulturnoj mapi grada, već sinonim za prostor u kojem su se stvarale uspomene i gdje se kultura živjela spontano, bez posebnog planiranja.
Iako su se navike promijenile, a način na koji gledamo filmove danas je potpuno drugačiji, uspomene na Kino Sutjeska i dalje žive kroz priče generacija koje ga pamte kao jedno od mjesta gdje se nekada živjelo jedno drugačije Sarajevo.
Nekad je odlazak u kino bio događaj. Danas film često gledamo sami, kod kuće.
Dom mladih – kad je alternativna scena imala adresu
Ako postoji prostor koji mnogi Sarajlije ne pamte samo kao zgradu, nego kao osjećaj, onda je to Dom mladih. Smješten u srcu grada, godinama je bio mnogo više od koncertne sale ili mjesta za događaje – bio je simbol jedne generacije, prostor susreta, slobode, muzike i urbane energije po kojoj je Sarajevo bilo prepoznatljivo.
Za brojne mlade ljude upravo su kulturna mjesta poput Doma mladih predstavljala vrata za ulazak u neki novi svijet. Tu su se slušali prvi veliki koncerti, otkrivali bendovi, stvarala prijateljstva i provodile večeri koje su kasnije postajale uspomene vrijedne prepričavanja. Nije bilo važno da li se dolazilo zbog rock svirke, plesne večeri, festivala, kulturnog programa ili jednostavno zbog druženja – Dom mladih bio je mjesto gdje se uvijek činilo da se nešto dešava.
Posebnu vrijednost imao je i kao prostor u kojem su prve korake pravili domaći bendovi i mladi umjetnici. Mnogi muzičari upravo su ovdje napravili prvu konekciju sa publikom koja je rasla zajedno sa scenom koju su muzičari gradili. U vremenu kada nije bilo društvenih mreža i digitalnih platformi, Dom mladih bio je stvarni prostor povezivanja – mjesto gdje se kultura nije pratila preko ekrana, nego živjela među ljudima.
Iako Dom mladih i danas postoji i nastavlja okupljati publiku kroz različite sadržaje, mnogi će reći da nostalgija za njegovim nekadašnjim duhom ne blijedi. Jer neka kulturna mjesta, bez obzira na promjene koje prolaze, ostaju važna ne zbog onoga što jesu danas, nego zbog svega što su značila ljudima koji su kroz njih odrastali.
A mi Vas pitamo, šta mislite da li Dom mladih danas ima isti značaj za nove generacije?
Skenderija – grad u gradu
Koncerti, sajmovi, klizanje, sportski događaji, susreti – Skenderija je uvijek bilo mjesto gdje se činilo da grad nikada ne miruje. Bilo je mnogo više od kompleksa; bilo je tačka okupljanja, prostor u kojem su se ukrštale generacije, interesovanja i svakodnevne gradske priče. Ovdje su se čekali koncerti omiljenih izvođača, obilazili sajmovi, pravili prvi krugovi na klizalištu i dogovarali susreti koji su često trajali mnogo duže od planiranog.
Za mnoge Sarajlije dovoljno je reći: „Vidimo se kod Skenderije“, i odmah se vraćaju slike jednog drugačijeg Sarajeva – življeg, glasnijeg i nekako bližeg. To nije bilo samo mjesto kroz koje se prolazilo, nego prostor kojem se vraćalo, iznova i iz različitih razloga. Danas Skenderija i dalje stoji kao važan simbol grada, nudeći sadržaj koji i dalje privlači različite generacije (Centar Skenderija), ali nostalgija za njenim nekadašnjim ritmom kod mnogih još uvijek nadjača sadašnjost.
Bonus: moderna nostalgija – Cinema City
Ovo je zanimljiv twist jer nije “staro Sarajevo”, ali jeste nostalgija mlađih generacija iz rubrike kulturna mjesta glavnog grada. Mnogi danas pričaju o prvom, modernom, kinu Cinema City kao mjestu izlazaka, spontanih odlazaka na film i druženja prije nego što je zatvoreno. Online komentari često ga opisuju kao dio odrastanja.
Iako ne pripada vremenu starih sarajevskih kina, Cinema City za mnoge mlađe generacije nosi gotovo isti osjećaj nostalgije. Bio je mjesto spontanih okupljanja, vikend izlazaka i onih večeri kada se „ide na film“, ali se zapravo ostaje mnogo duže – zbog razgovora, druženja i osjećaja da grad ima svoje savremeno mjesto susreta. Njegovim zatvaranjem mnogi su imali osjećaj da je Sarajevo izgubilo još jedan prostor koji je, makar na drugačiji način, stvarao uspomene.
Danas, kada smo izgubili mnoga kulturna mjesta koja su bila simbol grada Sarajeva, ne možemo reći da je grad ostao bez kulture — možda su se samo promijenila mjesta i navike. Ipak, ostaje nam pitanje “Da li uopće više postoji prostor koji generacijama znači ono što su nekad značili Imperijal, Sutjeska ili Dom mladih u kojima se nije samo pratila umjetnost, nego živio grad?
A definitivno vrijedi zastati i još se zapitati “Koja su to kulturna mjesta kojima danas poklanjamo svoje vrijeme, susrete i uspomene?”
Na našem instagram profilu /kamo.sutra nam recite koja kulturna mjesta Vi najviše pamtite.
I svakako nastavite da nas čitate na Kamo Sutra za više ovakvog sadržaja.
