Dok se kulturna scena Bosne i Hercegovine posljednjih godina sve češće bori za prostor u medijima, u Konjicu se dogodila jedna od najljepših pozorišnih priča u zemlji koja je definitivno mogla, ali i trebala imati više medijskog prostora tokom trajanja festivala. Ali i u danima nakon što su spuštene posljednje zavjese.
Od 13. maja do 19. juna grad na Neretvi živio je kroz najbitnije aktere – glumce. I to one vrhunske kojima se naša država može pohvaliti.
Predstave, glumci, razgovori poslije izvedbi, ovacije i pune sale obilježili su 13. Festival glumca Bosne i Hercegovine, manifestaciju koja je tokom više od mjesec dana ponovo dokazala da pozorište u ovoj zemlji još uvijek ima svoju vjernu publiku.
Ipak, uprkos kvalitetnom programu, interesovanju gledalaca i umjetnicima koji su u Konjic stigli iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine i regiona, festival nije dobio pažnju kakvu nesumnjivo zaslužuje. U vremenu kada kulturni događaji sve teže dolaze do naslovnica, Konjic je tiho i dostojanstveno ispisao još jedno važno poglavlje bosanskohercegovačkog pozorišta.
Trinaest godina festivala koji je Konjic pretvorio u malu teatarsku prijestolnicu
Kada je prije trinaest godina pokrenut Festival glumca Bosne i Hercegovine, ideja organizatora iz Narodnog univerziteta Konjic bila je jednostavna, ali i ambiciozna – stvoriti manifestaciju koja će u prvi plan staviti glumca, njegovu interpretaciju i neposredan kontakt sa publikom.
U zemlji u kojoj se kulturni događaji uglavnom vezuju za nekoliko većih centara, Konjic je odlučio graditi vlastitu pozorišnu priču, strpljivo i predano, iz godine u godinu ispisujući historiju. Festival je s vremenom prerastao lokalne okvire i danas okuplja profesionalna pozorišta iz Bosne i Hercegovine, ali i gostujuće ansamble iz Hrvatske i Crne Gore, gradeći regionalne veze i potvrđujući da umjetnost i dalje može biti prostor susreta, saradnje i dijaloga. Najveće spone među ljudima.
Posebnost konjičkog festivala leži u činjenici da o nagradama ne odlučuje stručni žiri. U Konjicu je žiri publika. Ljudi koji gledaju, razumiju i osjećaju.
Gledaoci svojim glasovima biraju najbolje glumačke interpretacije, kolektivnu igru i regionalne laureate, dajući priznanjima posebnu težinu. U vremenu kada se umjetničke vrijednosti često procjenjuju unutar uskih profesionalnih krugova, Konjic već trinaest godina njeguje koncept prema kojem je najvažnija upravo reakcija onih zbog kojih teatar postoji – publike.
Iako organizatori ne objavljuju precizne statistike posjećenosti, interesovanje gledalaca iz godine u godinu ne prestaje da raste. Ovogodišnje izdanje obilježile su pune sale, a za pojedine predstave tražilo se mjesto više. To potvrđuje da Festival glumca BiH nije samo kulturni događaj u festivalskom kalendaru, nego manifestacija koju Konjičani i njihovi gosti doživljavaju kao dio svog identiteta, ali i svojevrsni praznik pozorišta.
Mario Drmać i Dragana Matrak Bukvić osvojili srca konjičke publike
Ovogodišnja publika odlučila je da su najbolja glumačka ostvarenja ponudili umjetnici koji su na sceni ostavili snažan i upečatljiv trag.
Za najbolju glumicu 13. Festivala glumca BiH proglašena je Dragana Matrak Bukvić za ulogu u predstavi „Ovaj mali život“, nastaloj u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i Narodnog pozorišta Mostar.
Prilikom preuzimanja priznanja, glumica nije krila emocije, istakavši da joj nagrada publike ima posebnu vrijednost, te da se u Konjicu osjeća gotovo kao kod kuće.
Titulu najboljeg glumca ponio je Mario Drmać, za ulogu u predstavi „Škrtac“, u produkciji Pozorišta mladih Sarajevo i režiji Adisa Bakrača.
Nije slučajno da je upravo Mario Drmać osvojio priznanje publike. Mario je glumac koji je godinama gradio poseban odnos s publikom bez bilo kakvog jaza među generacijama koje su prepoznale njegov izvanredni talenat. Od televizijskih ekrana do pozorišne scene na kojoj gotovo redovno potvrđuje zbog čega se za njegove predstave traži karta više.
Tako je i predstava „Škrtac“, kojom je ove godine osvojio titulu najboljeg glumca Festivala glumca BiH, bila među najtraženijim naslovima festivalskog programa. Konjička publika još jednom je pokazala da zna prepoznati snažnu glumačku interpretaciju, nagradivši Drmaća trećim festivalskim priznanjem osvojenim upravo u Konjicu.
Riječ je o savremenom čitanju Molièreovog klasika koje kroz priču o Harpagonu ne govori samo o škrtosti, nego i o društvu opterećenom najvećom boljkom današnjeg vremena, materijalnim vrijednostima. Reditelj Adis Bakrač ranije je isticao da predstava podsjeća publiku da postoje stvari važnije od novca. I upravo nas je “Škrtac” podsjetio na ono jedino nemjerljivo i nezamjenljivo na ovom svijetu – ljubav, prijateljstvo i međuljudske odnose. Poruka koju je publika prepoznala i srcem prihvatila.
Uz Marija Drmaća, u predstavi nastupaju Edin Avdagić, Elma Ahmetović, Nedim Šuvalija, Ivana Vojinović, Deni Mešić, Damir Kustura, Emina Topalović, Marko Mirković i Sabit Sejdinović, potvrđujući da Pozorište mladih Sarajevo posljednjih sezona uspješno spaja klasične tekstove s temama koje i danas ostaju bolno prepoznatljive.
Nagrade koje nose posebnu težinu
Pored individualnih priznanja, nagrada za najbolju kolektivnu glumačku igru u takmičarskom programu pripala je ansamblu predstave „Za život cijeli“, koprodukcijskom projektu Sarajevskog ratnog teatra i Theatre Factoryja, nastalom prema tekstu Benjamina Hasića, u režiji Jasenka Pašića.
Regionalni program također je imao svoje laureate. Nagradu za najbolju glumicu osvojila je Katarina Marković, dok je za najboljeg glumca regionalnog programa proglašen Lazar Dragojević, za svoje uloge u istoj predstavi pod nazivom „Mirandolina“.
Upravo ovakva struktura nagrada pokazuje da Festival glumca BiH ne slavi samo pojedinačne uspjehe, već njeguje ideju ansambla, zajedničkog rada i umjetnosti koja nastaje kroz kolektivni proces.
Zašto o ovakvim festivalima moramo govoriti više?
Možda najveća vrijednost Festivala glumca BiH nije u nagradama, niti u svečanim ceremonijama zatvaranja. Ona se krije u činjenici da jedan grad veličine Konjica već trinaest godina uspijeva okupljati vrhunske umjetnike, puniti pozorišne sale i podsjećati da kultura ne živi samo u velikim centrima.
Dok se svakodnevno raspravlja o tome koliko su ljudi izgubili naviku odlaska u pozorište, Konjic iz godine u godinu pokazuje suprotno – publika dolazi, prati, glasa i nagrađuje one koji su je nasmijali, rasplakali ili natjerali da o nekim temama razmišlja dugo nakon što se ugase reflektori. Publika koja sudjeluje i cijeni.
Trideset i sedam dana pozorišta, desetine umjetnika, predstave za koje se traži mjesto više i publika koja ostaje jedini žiri samo su neki od argumenata da se o Konjicu ne govori isključivo kroz geografsko obilježje, nego i kao o jednom od rijetkih mjesta u Bosni i Hercegovini gdje se pozorišni komadi još uvijek dočekuju kao praznik.
O najljepšim trenucima sa festivala možete čitati na nekim od najpopularnijih portala grada Konjica Radio Konjic i Saznajem.ba koji su pomno pratili ovaj festival.
I dok kulturne rubrike sve češće ustupaju prostor prolaznim trendovima, Festival glumca BiH već trinaest godina tiho radi ono što bi kultura i trebala raditi – okupljati ljude, otvarati pitanja, podsjećati na empatiju i dokazivati da publika, uprkos svim prognozama, još uvijek želi sjediti u mraku pozorišne sale i nagraditi iskrenu glumu dugim aplauzom. To je priča koju vrijedi ispričati mnogo glasnije.
