DIA SPONA u Sarajevu: tragovi naših arhitekata širom svijeta
Izvor: "kamosutra.ba"
DIA SPONA – Jučer smo posjetili izložbu „d.i.a.spona – Sarajevska škola arhitekture u svijetu“ i već nakon prvih nekoliko minuta bilo je jasno da se ne radi o postavci koju samo pogledate i nastavite dalje.
Možda upravo zato što je smještena tamo gdje se ljudi zaista kreću.
U prostoru sarajevske Željezničke stanice, kroz koji svakodnevno prolaze putnici, turisti, oni koji nekamo žure i oni koji samo prolaze, izložba dobija dodatno značenje. Nije zatvorena u klasični galerijski prostor niti udaljena od svakodnevice. Naprotiv, postavljena je tačno ondje gdje je mogu zateći i oni koji su po nju došli namjerno, ali i oni koji je otkrivaju sasvim slučajno.
A to je možda i najljepši dio cijele ideje.
Jer postavka koja prikazuje projekte i građevine iz raznih dijelova svijeta stoji upravo u prostoru kroz koji prolaze ljudi iz različitih krajeva, uključujući i turiste koji iz Sarajeva vozom nastavljaju put prema Hercegovini. Tako izložba, na vrlo prirodan način, ulazi u tok grada.
Zašto ova lokacija ima smisla
Zvanično, izložba se održava u Željezničkoj stanici u Sarajevu od 8. oktobra do 25. novembra, a organizuju je Fondacija DIA SPONA i Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu, s ciljem povezivanja nekadašnjih i sadašnjih generacija arhitekata, razmjene znanja i oživljavanja Željezničke stanice kao kulturnog prostora.
Kada to pročitate, a zatim stvarno stanete u prostor postavke, ta ideja dobije puni smisao.
Željeznička stanica ovdje nije samo praktična lokacija. Ona je dio koncepta. Prostor tranzita, dolazaka i odlazaka postaje prostor susreta sa radovima ljudi koji su obrazovanje počeli u Sarajevu, a trag ostavili širom svijeta.
DIA SPONA je više od uspjeha – osjećaj ponosa
Na izložbi učestvuje 90 bivših studenata Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu iz 25 država, od Evrope i Sjeverne Amerike do Australije, Novog Zelanda i Južne Afrike.
Ali ono što sa nama ostaje nakon obilaska i susreta s arhitekturom iz različitih krajeva svijeta nisu samo brojke.
Ostaje iskreno čuđenje pred tim koliko je daleko stiglo znanje koje je krenulo iz Sarajeva, ali i ponos što su ljudi obrazovani ovdje ostavili trag na toliko različitih mjesta širom svijeta.
Pred nama su se nizali projekti iz Dubaija, New Yorka, Budimpešte, Edinburgha, Züricha, Barcelone, Podgorice, Hrvatske, Šangaja, Južne Afrike, Kanarskih ostrva i brojnih drugih gradova. Od stadiona, hotela i resorta, preko biblioteka, kulturnih centara, džamija i stambenih tornjeva, pa do intimnijih prostora poput privatnih stanova, butik-prodavnica i ugostiteljskih objekata.
Raspon prikazanih projekata možda je i jedan od najljepših dijelova izložbe. Od velikih hotela, tornjeva i dvorana do stanova, restorana, butika i obuće i švicarske čokolade i drugih prostora svakodnevice, postavka podsjeća da arhitektura ne počinje i ne završava monumentalnim građevinama. Ona je i u mjestima u kojima živimo, radimo, odmaramo i susrećemo druge ljude. Arhitektura je u mjestima kojima pripadamo.
Zato je jednako zanimljivo gledati neboder koji mijenja siluetu grada i prostor u kojem živi neko ko takve objekte projektuje za druge.
U tim intimnijim projektima arhitekt nam je, na neki način, možda i najbliži.
Kada poznata mjesta vidimo drugačije
Posebnu pažnju privukli su i projekti koji su nam bliži, prostorno i emotivno.
Među njima su i radovi iz Bosne i Hercegovine i regije, poput Grada Sunca u Trebinju, vjerskog kompleksa: Crkva Sv. Luke Evanđeliste, Župna kuća i Pastoralni centar u Sarajevu, ali i prikaz rekonstrukcije Zetre.
I nekako baš ovakvi radovi ostavljaju poseban trag. Volimo vidjeti poznate objekte, one koje svakodnevno susrećemo usput, iz drugačije perspektive. Ponekad nam fotografija ili arhitektonski prikaz omoguće da se približimo trenutku kojem sami nismo svjedočili, da naslutimo kako je prostor izgledao prije nego što je postao dio naše svakodnevice i da ga, nakon toga, možda počnemo posmatrati pažljivije. Kao da kroz sliku nakratko dobijemo pristup slojevima prostora koje inače ne vidimo.
Kod Zetre se taj osjećaj dodatno produbljuje. To nije samo objekat. To je mjesto uz koje mnogi od nas vežu vlastita sjećanja, od Olimpijade i dječijih aktivnosti do ratnog razaranja i kasnije obnove. Upravo zato je dragocjeno kada nas jedna izložba podsjeti da iza takvih prostora stoje i složene arhitektonske priče koje možda ranije nismo poznavali. Kada ih jednom upoznamo, teško je taj isti objekat ponovo gledati sasvim isto.
Postavka koja sama po sebi govori
Dodatni kvalitet izložbe je i način na koji je postavljena.
Dizajn postavke potpisuje tim koji predvodi arhitektonski studio no LAB, a cilj cijelog projekta, između ostalog, jeste i revitalizacija same Željezničke stanice kao kulturnog spomenika.
U središtu prostora nalazi se konstrukcija koja sama po sebi djeluje kao zasebna priča – metalna, slojevita, otvorena, gotovo kao kostur kuće ili arhitektonski crtež preveden u trodimenzionalni oblik.
Na njenim “etažama” smještene su fotografije, biografije i radovi arhitekata, pa posjetilac ne prolazi samo kroz niz panoa, nego kroz prostor koji i sam komunicira ideju gradnje, konstrukcije i povezivanja.
Zato izložba na kraju ne ostaje samo priča o zgradama, nego i o ljudima iza njih, njihovim putevima, odlascima i vezama koje su, uprkos svemu, ostale sa Sarajevom.
To je jedan od razloga zašto izložba ne djeluje statično. Ona vas doslovno vodi kroz sebe.
Sarajevo koje se pamti i nosi sa sobom
Na kraju smo primijetili i Sarajevsku abecedu i azbuku – bojanke koje istovremeno funkcionišu kao slovarica, mali arhitektonski vodič i emotivni podsjetnik na grad.
Nama se taj detalj učinio naročito važnim jer izložbu spušta sa velikih svjetskih projekata na nešto mnogo ličnije. Nakon tornjeva, hotela, muzeja i kulturnih centara, pred nama su slova, sarajevske zgrade i grad pretočen u bojanku i arhitektonski vodič.
Posebna vrijednost DIA SPONE nije samo u tome što pokazuje šta su naši ljudi napravili širom svijeta, nego i u tome što velike profesionalne puteve i monumentalne projekte vraća na zajedničko ishodište.
Grad Sarajevo, kao mjesto iz kojeg su mnoge od tih priča krenule i kojem se, na različite načine, i dalje vraćaju.
Zašto vrijedi otići
Izložba „d.i.a.spona – Sarajevska škola arhitekture u svijetu“ nije važna samo za arhitekte, studente ili struku. Važna je i za sve nas koji volimo vidjeti kako znanje, talenat i obrazovanje iz ovog grada nastavljaju živjeti na drugim mjestima i u drugim kontekstima.
A posebno je vrijedna zato što vas može zateći nespremne, usred dana, između dva voza, u prolazu, na mjestu na kojem možda niste ni planirali stati.
I baš tada vas podsjeti na nešto što je lijepo znati:
da su ljudi odavde ostavili trag na nekim od zaista impresivnih prostora širom svijeta.
I da je trenutno dovoljno samo proći kroz Željezničku stanicu da to otkrijete.
Ako želite saznati više o izložbi, arhitektima koji učestvuju i projektu DIA SPONA, dodatne informacije možete pronaći na zvaničnoj stranici.
*https://diaspona.ba/izlozba/
Tekst priremila: Maida K. za Kamo Sutra.
