Limunati predstavili svoj svemir u REGA Studio Sessionu

„Uživao sam. Nekako me uvijek bacite u svemir kad vas slušam.“

Tom rečenicom producent i voditelj Faruk Bavčić otvorio je razgovor sa Limunatima nakon njihove svirke u drugom izdanju REGA Studio Sessiona.

A kada je trebalo preciznije odrediti šta je to što ovaj mostarski bend svira, odgovor je zapravo već bio tu.

Za njega je njihov žanr, jednostavno, svemir.

I možda je to trenutno preciznije od pokušaja da Limunate smjestimo između indieja, funka, disco-popa, pop-rocka ili synth zvuka.

Jer ova petorka nije ni počela sa jasnom idejom kako bi bend trebao zvučati. Ali jeste sa vrlo jasnom željom da žele svirati zajedno.

Sve ostalo prepustili su pjesmama.

Drugi REGA Studio Session pripao je Limunatima

Nakon što su serijal otvorili NyCa & Amor Fati, drugi REGA Studio Session donosi Limunate uživo iz sarajevskog Studija Space Echo.

Nera Banović za mikrofonom, Dejan Marinović na gitari, Dora Sesar na basu, Lucija Marinčić za klavijaturama i Petra Banović na bubnjevima odsvirali su pet pjesama: „Meduza“, „Luna“, „Sjene“, „E.T.“ i „Slobodni pad“.

A onda su razgovarali.

Upravo je ta kombinacija jedna od važnijih stvari ovog formata. Nakon što čujemo kako pjesme zvuče uživo, u studiju, bez mnogo distance između benda i kamere, dobijemo priliku saznati i kako su uopće stigle do tog oblika.

Kod Limunata taj proces nema jednostavnu formulu. A sudeći po onome što stvaraju, izgleda da im upravo to odgovara.

Nisu prvo pronašli žanr. Prvo su pronašli jedni druge

Limunati su nastali krajem 2023. godine iz prilično jednostavne ideje grupe prijatelja: željeli su zajedno svirati i praviti autorsku muziku.

Nije postojao precizan plan kojim putem treba krenuti, niti je bilo razgovora koji bi završio zaključkom da sada treba napraviti indie, funk ili disco-pop bend.

Kako su objasnili tokom session razgovora, jedino što su od početka znali bilo je da žele raditi zajedno. Sve ostalo dolazilo je vremenom i poprilično spontano.

I zato se na pitanje o žanru vjerovatno može dobiti nekoliko različitih odgovora.

Nekome su Limunati funk. Nekome indie. Nekome disco-pop.

Njima je, čini se, važnije pustiti pjesmu da sama pronađe svoj pravac nego unaprijed odlučiti gdje bi trebala pripadati.

To se čuje i u njihovom dosadašnjem materijalu.

Plesni ritmovi i razigrani instrumentali često stoje uz tekstove koji se bave nesigurnošću, otuđenošću, pritiscima i onim dijelovima odrastanja koje nije uvijek tako jednostavno izgovoriti.

O njima smo na KamoSutra već pisali nakon objave singlova “Sjene” i “E.T.”, kada je već bilo jasno da se iza relativno mladog benda vrlo brzo počinje formirati prepoznatljiv način rada.
*^{KamoSutra-Limunati}

Session sada pokazuje i kako taj rad izgleda kada ih gledamo zajedno.

Pjesma je zajednička tek kada svi u njoj ostave nešto svoje

Njihove pjesme ne nastaju tako što jedna osoba donese gotovo rješenje, a ostatak benda ga samo odsvira.

Pišu ih svi.

I njima je važno da tako ostane.

Suštinu benda tokom razgovora objašnjavaju upravo kroz potrebu da svako ostavi svoj trag i doprinese svakoj pjesmi.

To ponekad znači i ostaviti nešto nedovršeno dovoljno dugo da neko drugi u tome pronađe ideju.

Spomenuli su i vokale snimljene „nasuho“ kao jedan od eksperimenata koje žele istraživati i u narednim pjesmama, ostavljajući više prostora da se ideja naknadno razvija i dobije svoj puni oblik.

Takav pristup dosta govori o bendu koji još ne želi pronaći jednu provjerenu formulu i zatim je samo ponavljati.

Naprotiv.

Čini se da Limunati tek otkrivaju vlastita pravila.

„Family band“

Postoji još nešto što je teško odvojiti od načina na koji funkcionišu.

Limunati su, kako sami kažu, „family band“.

Nera i Petra Banović su sestre, dok su Dora Sesar i Dejan Marinović u braku.

Te porodične veze nisu samo simpatičan detalj u biografiji benda. One se očito prelivaju i na način na koji zajedno rade, donose odluke i traže kompromise. Ako neko nije saglasan, ne prelazi se preko toga tek tako, nego se nastavlja dok ne pronađu rješenje koje svima odgovara.

Takav način rada vjerovatno traži više vremena, ali ujedno objašnjava onu komunikaciju koja se vidi i tokom samog sessiona.

Pogledi između članova benda. Reakcije na ono što neko drugi upravo svira. Trenuci u kojima se promjena osjeti bez potrebe da je iko najavi.

Pet ljudi svira istu pjesmu i svako u njoj ima svoje mjesto.

Od „Sjena“ do „Slobodnog pada“

Prvi singl „Sjene“ objavljen je početkom 2025. godine.

I nakon svih pjesama koje su od tada nastale, ona za bend još uvijek ima posebno mjesto.

Kažu da isto primjećuju i kod publike.

Bez obzira u kojem bh. gradu nastupaju, „Sjene“ se iznova pokažu kao pjesma koju ljudi prepoznaju i čekaju.

Ali ako „Sjene“ predstavljaju početak njihove diskografske priče, „Slobodni pad“ pokazuje koliko su se u međuvremenu oslobodili.

To je posljednja pjesma koju su napravili i, prema njihovim riječima, vjerovatno najeksperimentalnija do sada. Pjesma koja je do konačne verzije prošla dug put.

Ušli su u prostor na koji nisu bili navikli, pokušavali stvari koje ranije nisu radili i pustili pjesmu da se mijenja dok nisu pronašli oblik koji im odgovara.

Razmak između „Sjena“ i „Slobodnog pada“ zato nije samo razmak između prve i trenutno posljednje pjesme. U njemu se čuje koliko su članovi benda u međuvremenu postali slobodniji u istraživanju vlastitog zvuka.

Kada publika zna pjesmu koju još niste objavili

Možda jedan od ljepših pokazatelja da se oko benda već stvara publika nema veze sa streaming brojkama.

Kako i sami kažu, na nastupima ih uvijek iznova iznenadi kada ljudi počnu pjevati pjesme koje još nisu ni objavili.

Neko ih je čuo jednom. Ili nekoliko puta. I zapamtio ih.

Za mlad bend koji još nema objavljen prvi album, to nije mala stvar.

Jer odnos sa publikom ne gradi se samo kroz singlove koje možemo puštati iznova. Gradi se i na svirkama, kroz pjesme koje zasad postoje samo na koncertnoj set-listi i u zajedničkom trenutku između benda i publike.

A ova petorka je tokom 2026. takvih trenutaka imala sve više.

Nastupali su širom Bosne i Hercegovine, bili finalisti gitarijade „Na putu za jug“ u Mostaru, gdje je Nera Banović proglašena najboljom vokalisticom izdanja, a Dora Sesar najboljom bas gitaristicom. U septembru su stigli i do zagrebačke Močvare, gdje su nastupili u programu koji je povezao bendove iz Mostara, Budimpešte i Skoplja.

Sve to prije prvog studijskog albuma.

Session u kojem se dobro vidi zašto bend funkcioniše

Ako Limunate poznajete samo kroz objavljene pjesme, REGA Studio Session dodaje važan dio slike.

Ne zato što ih pretvara u nešto drugo. Nego zato što ih pokazuje zajedno.

„Meduza“, „Luna“, „Sjene“, „E.T.“ i „Slobodni pad“ u ovom formatu ostavljaju dovoljno prostora da se čuje svaki član benda, ali i da se vidi koliko pažljivo prate jedni druge.

Energija je tu. ali ono što je još zanimljivije jesu sinhronizacija i komunikacija.

Glasom, instrumentima, pogledima.

I sve djeluje kao rezultat činjenice da iza pjesama ne stoji jedan autor kojem se ostali prilagođavaju, nego pet ljudi koji ih zajedno grade.

Zbog toga Farukova početna opaska o „svemiru“ na kraju razgovora više ne zvuči kao usputna dosjetka.

Možda njihov žanr stvarno još nema jednu riječ. I nema potrebe da je dobije.

REGA nastavlja bilježiti domaću scenu

Ovo je tek drugo izdanje REGA Studio Sessiona.

Ali već nakon NyCa & Amor Fati i Limunata vidi se koliko prostora ovaj format ostavlja da različiti bendovi budu predstavljeni bez pokušaja da ih sve ugura u isti kalup.

To je posebno važno na sceni na kojoj veliki dio muzike i dalje nastaje zahvaljujući ljudima koji u vlastite ideje ulažu vrijeme, znanje, energiju i ono što im je dostupno.

Takvim bendovima nije potreban samo prostor da odsviraju pjesmu. Potreban im je i prostor da ona ostane zabilježena, ali i da kažu nešto o tome kako je nastala, šta im znači i gdje je smještaju unutar vlastitog puta.

Upravo tu REGA Studio Session dobija dodatnu vrijednost: ne bilježi samo izvedbu, nego i priču koja stoji iza nje.

U slučaju Limunata, snimljen je bend u zanimljivoj tački vlastitog razvoja.

Prvi singlovi su iza njih. Prvi album tek dolazi. Publika već zna neke pjesme koje još nema gdje poslušati, a posljednja koju su napravili ujedno je i ona u kojoj su sebi dozvolili najviše eksperimenta.

Za nekoliko godina bit će zanimljivo vratiti se ovom snimku.

Ne samo zbog toga kako su Limunati zvučali 2026. godine. Nego zbog toga koliko će se do tada usuditi promijeniti.

Druga epizoda je sada dostupna na YouTubeu.

Tekst pripremila: Maida K. za Kamo Sutra.