Shizif: Bend koji iz sarajevskog haosa pravi svoj muzički svijet
Ako je Sizif osuđen da uvijek iznova gura kamen uzbrdo, Shizif je odlučio da barem napravi dobru muziku dok to radi.
Kada su se pojavili na sarajevskoj sceni, Shizif je već na početku pokazao da nema namjeru dugo tražiti mjesto u postojećim muzičkim okvirima. Njihov prvi singl „Tramvaj“ objavljen je 2023. godine, u vrijeme kada je bend postojao tek nekoliko mjeseci. Već tada su govorili o tome da ne žele izdvojiti jedan muzički uzor, nego iz svega što su slušali pokušati napraviti nešto vlastito.
Danas, dvije godine kasnije, ta početna ideja dobila je mnogo jasniji oblik. Shizif iza sebe ima album „Mit o Shizifu“, deset autorskih pjesama i iskustvo nastupa na različitim sarajevskim i regionalnim pozornicama. Album je objavila Croatia Records, a bend je u međuvremenu izgradio prepoznatljiv izraz koji se teško može smjestiti u samo jedan žanr.
Muzika koja ne želi stati u jednu ladicu
I upravo je to jedna od najzanimljivijih stvari kod Shizifa.
Njihove pjesme ne zvuče kao pokušaj da se oponaša jedan određeni bend ili vrijeme. Rock, psihodelija, funk, elementi popularne i tradicionalne muzike susreću se u zvuku koji ostavlja dovoljno prostora za eksperiment i igru.
Još na početku benda, Faruk Tufo njihovu muziku opisivao je kao svojevrsni „gulaš različitih muzičkih stilova i žanrova“, uz ideju da će tek kroz stvaranje otkriti šta će Shizif zapravo postati.
Danas je taj zvuk mnogo jasniji, ali potreba za istraživanjem nije nestala. Različiti utjecaji nisu nešto što Shizif pokušava sakriti, već upravo materijal od kojeg gradi vlastiti muzički izraz.
To se posebno osjeti na albumu „Mit o Shizifu“, koji kroz deset pjesama donosi različite teme i atmosfere, ali ih povezuje prepoznatljiva energija i psihodelični elementi.
Od „Tramvaja“ do „Mita o Shizifu“
Njihov prvi singl „Tramvaj“ bio je svojevrsno predstavljanje benda. Sarajevska svakodnevica, javni prijevoz, jutarnja gužva i pomalo mrzovoljni čovjek koji se kroz sve to pokušava probiti dobili su funky muzičku podlogu i humor koji pjesmu čini jednostavnom za slušanje, ali ne i praznom.
A onda je došao „E, to je uže“.
Na prvi pogled, pjesma je zaigrana i neobična. Ipak, iza njenog humora krije se priča o porocima, boemstvu, pasivnoj zabavi i načinu na koji savremeni čovjek lako može skliznuti iz običnog zadovoljstva u ovisnost. U pjesmi su iskoristili i prepoznatljiv dio pjesme „Ej, od kad sam se rodio“ Sinana Sakića i Južnog Vetra, dajući mu potpuno novi kontekst.
Kasnije je uslijedio „Kad krene“, a potom i „Mujo kuje konja po mjesecu“, njihova psihodelična obrada poznate sevdalinke.
I tu počinje biti jasnije šta Shizif radi.
Oni ne bježe od onoga što već postoji. Naprotiv, uzimaju poznate zvukove, slike, riječi i situacije, rastavljaju ih i ponovo sastavljaju na svoj način.
A šta zapravo znači biti Shizif?
Odgovor se možda najbolje krije u samom imenu benda.
„Mit o Shizifu“ nastao je kao izvedenica od Camusovog „Mita o Sizifu“, eseja o apsurdu i čovjekovoj potrebi da u svijetu koji često nema jasna objašnjenja ipak pronađe vlastiti smisao.
Ali taj osjećaj nije toliko daleko od svakodnevnog života.
Ustajanje, posao, obaveze, isti putevi, isti problemi, novi pokušaji. Nekada se čini da iznova guramo isti kamen uz isto brdo, samo da bismo ga sutra ponovo počeli gurati.
Upravo je u toj ideji bend pronašao prostor za svoju priču. Basista Aleš Hajduk govorio je o utjecaju Camusovog eseja na kreativni proces albuma, a Sizifova beskrajna borba postala je metafora za ono što svi na neki način poznajemo – ponavljanje, pokušaje, padove i ponovno kretanje.
Možda je zato „Mit o Shizifu“ više od imena albuma. To je način da se svakodnevica pogleda iz drugog ugla.
Jer ako već moramo iznova gurati svoj kamen, zašto to ne bismo radili uz muziku koja nam nešto znači?
Kod Shizifa upravo muzika postaje taj prostor i mjesto gdje se svakodnevni apsurd može pretvoriti u nešto zabavno, glasno, čudno i, na kraju, sasvim svoje.
Sarajevo kao mjesto iz kojeg nastaje zvuk
Shizif je sarajevski bend, ali njihova priča odavno je prerasla samo mjesto iz kojeg su krenuli.
Zanimljivo je i to što su je počeli graditi vrlo mladi. Kada su se prvi put pojavili u javnosti, većina članova još je bila u srednjoj školi, a bend još nije imao ni prve nastupe uživo.
Od tada se mnogo toga promijenilo.
Svirali su na pozornicama poput Doma mladih, AG Kluba i Ex-Yu Rock Centra, nastupali na Music Zoneu, a njihovi koncerti počeli su okupljati publiku koja njihove pjesme već zna.
A upravo je to možda jedan od važnijih trenutaka u razvoju svakog benda – kada pjesme prestanu pripadati samo onima koji su ih napisali i počnu živjeti među ljudima koji ih slušaju.
Iza cijele priče stoji pet članova: Faruk Tufo, Kerim Poturak, Josip Stapić, Aleš Hajduk i Omar Operta.
Tri gitare, bas, bubnjevi, vokal i mnoštvo različitih ideja možda na papiru djeluju kao recept za buku. Na početku su i sami govorili o tome kao o izazovu – kako od tri gitare napraviti cjelinu, a ne samo gomilu zvuka.
Danas je upravo ta različitost postala dio njihovog identiteta. Shizif ne pokušava svoju muziku učiniti urednom i lako objašnjivom. U njoj ima prostora za buku i melodiju, humor i ozbiljnost, psihodeliju i poznate zvukove koje će prepoznati gotovo svako ko je odrastao na ovim prostorima.
Možda je upravo u tome njihova najveća vrijednost. U vremenu u kojem se muzika često pokušava što preciznije smjestiti u određenu kategoriju, Shizif sebi ostavlja prostor da istražuje, mijenja se i iz različitih utjecaja napravi nešto što može nazvati svojim.
I možda je to najbolji način da se za sada zaokruži njihov prvi veliki korak. „Mit o Shizifu“ nije pokušaj da pronađu konačan odgovor na pitanje ko su kao bend, nego dokaz da su već pronašli dovoljno vlastitog prostora da nastave tražiti.
Kamen će se, po svemu sudeći, još mnogo puta naći pred njima. Ali Shizif je već pokazao da mu je put zanimljiviji kada se na njemu svira.
Shizif svoju priču tek nastavlja graditi. Njihove pjesme dostupne su na digitalnim platformama, dok se više o bendu, muzici i novim projektima može pronaći na zvaničnoj stranici benda Shizif.
Kroz priče o umjetnicima, bendovima i kreativcima, Kamo Sutra približava ljude onima koji stvaraju, istražuju nove izraze i svojim radom oblikuju kulturnu scenu Bosne i Hercegovine.
Jer kultura nije samo ono što već poznajemo. Kultura je i ono što upravo sada nastaje.