Šta ostaje u Sarajevu kada se ugase svjetla Sarajevo Film Festivala?
Tokom Sarajevo Film Festivala grad nekoliko dana živi drugačijim ritmom. Projekcije, razgovori, prepune ulice i ljudi koji iz jedne sale odlaze prema drugoj postanu gotovo svakodnevica.
A onda se festivalska svjetla ugase.
Nestanu akreditacije, redovi ispred kina postanu kraći, gosti polako odlaze, a grad se vraća svom uobičajenom tempu.
Ali to ne znači da kulturni život Sarajeva završava zajedno s Festivalom. Možda samo ponovo postane malo manje vidljiv.
Jer neki kulturni događaji ne traže reflektore da bi bili važni — ponekad tišinom govore više nego glasom.
Festival ne stvara kulturni život grada. On ga pojača.
Sarajevo Film Festival ima rijetku sposobnost da na nekoliko dana veliki dio grada usmjeri prema istom mjestu – kulturi.
Ljudi planiraju dan prema projekcijama, razgovaraju o filmovima koje su gledali, preporučuju jedni drugima šta vrijedi vidjeti i ulaze u kino možda i bez sigurnosti da će im se ono što ih tamo čeka uopće svidjeti.
Grad tada postaje više od prostora kroz koji prolazimo.
Postaje naše mjesto susreta.
U tome možda i jeste jedna od najvažnijih stvari koje Festival svake godine podsjeti Sarajevo: publika postoji.
Postoje ljudi koji žele pogledati nešto novo, otići na koncert, poslušati razgovor, vidjeti predstavu, otkriti autora kojeg ranije nisu poznavali ili jednostavno provesti večer drugačije.
SFF samo na nekoliko dana pojača energiju koja u gradu već postoji i učini je gotovo nemogućom za previdjeti.
Događaji u Sarajevu ne završavaju sa SFF-om
Kada festival završi, lako je steći osjećaj da su događaji rjeđi, ali i da je grad odjednom tiši.
I jeste.
Ali tišina nikada nije bila isto što i praznina.
Pozorišta nastavljaju igrati. Klubovi pripremaju koncerte. Muzeji i galerije otvaraju vrata. Nastaju novi programi, male svirke, predstave i događaji koji možda neće zauzeti cijeli centar grada, ali će ispuniti jednu salu, jednu pozornicu ili jedno veče.
Kulturni život Sarajeva većinu godine upravo tako i izgleda.
Nisu svi događaji veliki festival. Niti trebaju biti.
Ponekad je dovoljno nekoliko desetina ljudi u klubu, publika u pozorištu ili večer na kojoj prvi put čujemo izvođača za kojeg do jučer nismo znali.
Takvi događaji možda ne promijene ritam cijelog grada, ali upravo od njih taj ritam nastaje.
Grad nakon Festivala samo mijenja tempo
Možda zato period nakon SFF-a ne treba posmatrati kao povratak u vrijeme kada se „ništa ne dešava“.
Naprotiv, dešavanja se samo ponovo rasprše po gradu.
Nema jednog programa koji držimo u ruci i prema kojem planiramo svaki naredni dan. Nema ni osjećaja da će pola grada završiti na istom mjestu.
Tada je potrebno malo više znatiželje. Potražiti šta se dešava. Otići na mjesto na kojem ranije nismo bili ili kupiti kartu za predstavu o kojoj znamo tek nekoliko rečenica.
A ponekad i poslušati intuiciju i otići na koncert benda koji nam algoritam možda nikada ne bi preporučio.
Upravo tada odnos s gradom možda postaje zanimljiviji — kada više nema jednog velikog događaja koji nam govori gdje treba biti, pa grad počnemo otkrivati sami.
Šta nas čeka nakon SFF-a?
Već nekoliko dana nakon završetka Festivala Sarajevo nudi dovoljno razloga da se navika izlaska nastavi.
U petak, 28. augusta, u AG Klubu održava se Prvi Saray Mutvak Session uz Skier and Yeti i Sotomayor, događaj koji donosi drugačiji, intimniji muzički format nakon velikih festivalskih večeri.
Istog dana, ljubitelji teatra mogu otići u Narodno pozorište Sarajevo na predstavu Smrt u Dubrovniku.
*Smrt u Dubrovniku – NPS.BA
A kultura tih dana doslovno izlazi i iz zatvorenih prostora. Od 28. augusta počinje peto izdanje programa „Kultura na ulice!“, kroz koji Narodno pozorište Sarajevo tokom augusta i septembra donosi muzičke, dramske, baletne, operne i poetske programe na različite lokacije širom grada.
Parkovi, trgovi, avlije i drugi javni prostori tako postaju pozornice gdje se odvijaju kulturni događaji. I to bez potrebe da publika prvo odluči ući u pozorište. Ponekad je dovoljno samo proći gradom i naići na umjetnost.
Program počinje nastupom CordAria Dua u parku na Trgu Heroja, a narednih dana seli se u Svrzinu kuću, Centar „Safet Zajko“, Veliku avliju Laure Papo Bohorete i na Pozorišni trg Susan Sontag.
Ulaz na programe „Kultura na ulice!“ je besplatan, a kompletan raspored dostupan je na zvaničnoj stranici Narodnog pozorišta Sarajevo.
*Repertoar – NPS.BA
Tri potpuno različita načina da provedemo večer u istom gradu.
I to možda jeste najbolji odgovor na pitanje šta ostaje nakon festivala. Jer ostaje mogućnost izbora.
Jedne večeri film. Druge muzika. Treće predstava, izložba ili nešto na šta smo naišli sasvim slučajno.
A Sarajevo Film Festival samo nas na nekoliko dana podsjeti koliko je dobro kada tu mogućnost zaista koristimo.
Možda je najvažnije ono što ostane publici
Festival svake godine donese filmove, autore, goste i posebnu atmosferu. Ali kada sve završi, možda je zanimljivije pitanje šta ostane nama. I našem Sarajevu.
Možda ostane želja da češće budemo publika.
Da ne čekamo naredni veliki festival kako bismo pogledali film koji inače ne bismo izabrali. Da ne čekamo ljeto kako bismo otišli na koncert. Da ne prolazimo pored pozorišta, muzeja ili male klupske svirke misleći da ćemo otići „neki drugi put“.
Jer kulturna scena ne postoji samo onda kada je cijeli grad gleda, već i kada se događa pred dvadeset, pedeset ili dvije stotine ljudi.
Samo je tada trebamo sami pronaći.
Sarajevo Film Festival završi. Ali grad nastavlja. I ostavlja nas sa pitanjem Kamo Sutra?
